| CVJETNA MAJICA |
|
|
| Priča moje mame | |||
![]() Nina k.
CVJETNA MAJICA Bilo je to davno, davno, …… I bilo je to daleko, jako daleko,......... U jednom malom gradu u skromnoj i toploj kući živjela je djevojčica sa mamom, tatom i macom. U kući je još živjela ljubav, mirisala radost i smješkala se sreća! U gradu nije bilo puno stanovnika i malo se toga događalo, ali svi su , a naročito djeca iščekivali dan „velikog kamiona“ kako su ga od milja nazivali. Kamion su popunili roditelji i djeca u većim gradovima poručujući malom udaljenom gradu da nije sam. A kako veliki gradovi imaju tvornice i dućane uopće nije bio problem napuniti kamion. Našlo se tu obuće, odjeće, igračaka, knjiga, slatkiša i svakojakih sitnica. Djevojčica je uvijek željela obući majicu oslikanu cvjetićima jer je obožavala cvijeće! Obožavala je cvijeće, ali joj je i nedostajalo. Kako je grad okružen brdima, sunce bi brzo zašlo i uvijek je bilo dosta hladno, pa tako niti cvijeća nije moglo puno biti. A onda bi se djevojčica povukla u svoj dom gdje joj je maca grijala nožice i prela, a ona bi listala knjige i umorna sklopila oči i maštala o livadama i cvijeću. Mama joj se smješkala i rekla: „Hej malena, kćeri mila, opet si nekud odlutala…..!“ Dobro je mama znala za želju svoje kćeri!!! Na tavanu je od starog lanenog platna iskrojila majicu, a po njoj slagala svaki cvijetak koji bi pronašla na toj škrtoj zemlji. Kad je majica bila puna cvjetića mama ju je pritisnula starom teškom škrinjom i ostavila tako do Božića. Do Božića bi se svaki cvijet trebao oslikati na platno pod pritiskom teške škrinje. I padne prvi snijeg, i dođe Božić, i zavlada prava idila! Snijeg i samo snijeg….. Sve se bijelilo, a ispred svake kuće snjegović i velike jelke obučene u bijele snježne haljine. I dok je djevojčica uživala sa tatom u igri na snijegu, mama se iskrade na tavan i podigne staru škrinju sa strepnjom da li je uspjela njena ideja sa cvjetnom majicom….. Sreći nije bilo kraja! Mama je imala Božićno iznenađenje za svoju kćer! Uzela je majicu i stavila ju na krevet svoje kćeri! Naravno da sreći nije bilo kraja kad je prije spavanja ugledala majicu! Djevojčica je plesala od sreće i grlila ih sve od reda! Mamin je trud bio velik, ali za ovakvo veselje svoje djevojčice, zbilja se isplatilo. Moramo misliti jedni na druge, moramo činiti radost jedni drugima i slušati tuđe želje i osjećaje! Usrećiti nekog – to je jako dobar osjećaj! mama Tatjana K.
|

© sva prava pridržana Vilibald - by Profi.HR








